Početak > Kriza, Život > An innocent man in a living hell, that’s the story of the Hurricane…

An innocent man in a living hell, that’s the story of the Hurricane…


Now all the criminals in their coats and their ties
Are free to drink martinis and watch the sun rise
While (stavite svoje ime ovde) sits like Buddha in a ten-foot cell
An innocent man in a living hell
That’s the story of the Hurricane

Volite li da držite ptičice u kavezu. Ove ljupke male životinje nam donose nešto lepo u naše živote, delić prirode, koji nam toliko nedostaje u našim kutijicama od stanova u kojima živimo. Neke ptičice su umiljate, poput papagaja, a neke nas uveseljavaju svojom pesmom, poput kanarinaca.

Još kao dete sam sa svojim drugovima u Zemunu lovio ptice. Hvatali smo ih na mrežu. To je čitava filozofija, pravi se specijalno postavljen mehanizam koji brzo preklapa ptice koje slete, zatim mala baštica sa semenjem koje ptice vole i naravno loker – prethodno uhvaćena ptica koja se navikla na ljude i koja peva iz svog malog kaveščića i time doziva druge, slobodne ptice.

Lovili smo štiglice, cajzlove, krenglove, gimplove, krstokljune, batokljune… i ostale ptice koje se hrane semenjem. Neko vreme bi smo ih držali u kavezima, menjali među sobom, neke bi i prodali onima koji nemaju neki primerak i… provodili detinjstvo u nekoj zabavi.

Vrabac - ptica slobode

Moglo se loviti i na „limicu“. To je specijalan lepak od bobica imele, koje se kuvaju, mešaju sa uljem i premazuju se štapići koji se stave na grane drveta gde bi ptice sletele.

Sve ovo izgleda surovo, ali nikako nije, jer su sve ptice u proleće puštane u prirodu da se slobodno pare da bi u jesen opet krenuo lov. Tek kasnije je počeo „biznis“ prodajom i švercom ptica za Italiju, a zatim i zabrana lovljena ptica. Mislim da deca danas ni ne znaju šta su to štiglici i cajzlovi, a kamoli da ih „pecaju“, kako smo mi to govorili.

I sve ptice su se mogle loviti, pa i slavuji koji jedu crviće i koje je teško držati u kavezima, osim jedne…

Od svih ptica prelepog perija, divnih šara i melodičnog glasa – zarobljeništvo nije podnosila samo jedna od njih. Jedan, najobičniji vrabac. Najneugledniji i bez ikakve lepe pesme.

Vrapca kad stavite u kavez on već sutradan ugine. Niko ne zna zbog čega? Odbija da jede? Da pije? Odbija da živi!

Ne želim da podvlaćim paralelu između običnih, radnih, vrednih, porodičnih ljudi koji se u ovo vreme krize bacaju sa mostova, sa terasa, spaljuju ili ubijaju iz vatrenog oružja – i kitnjastih likova sa Pinka, Survajvora, političkih talk-show pajaca, namrgođenih gradonačelnika… sa pričom o dvema vrstama ptica sa kojima sam započeo ovu priču.

Ne želim ali moram… vrabac više ceni svoju slobodu od svog života. Običan čovek ne može da se sroza na nivo pevaljki i političara. To je paralela… to je stvarnost… to je Srbija danas…

Štiglic, Češljugar

Krstokljun

Gimpl, Zimovka

Cajzlić, Zajzl, štom-cajzl

Batokljun

  1. Marko - Buki blog
    3. aprila 2012. u 17:18

    Sjajan ti je clanak … Prvo ti hvala sto si nas edukovao malo o vrstama ptica …drugo to za vrabca je stvarno fascinatno !!

    • 6. aprila 2012. u 15:51

      Hvala Marko… nekada su detinjstva bila drugačija… valjda zato što su bila naša 🙂

  2. 3. aprila 2012. u 21:50

    Divne fotografije. Vrabca je tesko i odgajiti ako ga nadjemo ispalog iz gnezda. Goluba sam uspevala da postavim na noge, ali vrapcice koji su ostali bez roditelja – nisam. Zato izbegavam da ih uzimam ako ih vidim jer znam da su sanse da im pomognem mizerne, a moje oko lako na pustanju suze za malim, izgubljenim zivotom.

    • 6. aprila 2012. u 15:53

      Jeste Tanja, vrapčića kad ispadne iz gnezda je jako teško (ustvari nemoguće9 odhraniti. Čudna ptica, ne voli kavez pa to ti je…

  3. 4. aprila 2012. u 18:29

    U pravu si Alex. Vrabac je preslatka ptičica i pitala sam se uvek šta ga tera da ostaje ovde i na užasnim minusima, kada nema ni šta da jede ni da pije, a pri tome još i toliko slatko žvrgolji.
    Volim ptice. Imala sam dosta papagaja. Jedan je uginuo od starosti kod nas, neki su poodletali, neki poklonjeni, neki nam, bogami i doleteli.
    Ptice ne bih mogla porediti sa ljudima, jer one to ne zaslužuju! 😉

    • 6. aprila 2012. u 15:55

      I ja volim ptice Dudo, da živim u Engleskoj verovatno bih bio u nekom klubu posmatrača ptica. Ovako sam postavio nekoliko kućica po dvorištu i kroz prozor posmatram kako senice, kosovi, drozdovi, trepetljike, vrapci… dolaze i kljuckaju ono što im stavimo… Naročito je lepo u jesen kad mi na smokvu slete na hiljade kosova da se najedu slatkih plodova…. to je doživljaj 🙂

  1. 5. aprila 2012. u 10:11

Leave a reply to dudaelixir Odustani od odgovora